Pejzažna arhitektura
Biljni elementi u vrtu
Biljni elementi su neophodni i vrlo važni elementi u vrtu, pa će se nešto malo više pažnje obratiti na njih. Njima se mogu postići različiti efekti, razdvojiti pojedine funkcionalne zone, zakloniti od nepoželjnih pogleda suseda i prolaznika, naglašavajući na taj način intimnost vrtnog prostora.
Zahvaljujući svojoj velikoj raznovrsnosti, tokom cele godine daju oblik, boju i miris vrtu, pokazujući neprekidne promene u toku svog razvitka. Takođe se mogu formiranjem otvorenih perspektiva istaći najinteresantniji delovi okolnog pejzaža. Upotrebom različitih biljnih oblika može se istaći neki poseban deo vrta, a zakloniti neki elementi u vrtu koji nisu zadovoljavajućeg izgleda, kao na pr. neprivlačna ograda, zid ili fasada kuće. Određenim rasporedom biljaka regulisaće se osunčanost vrtnog prostora u zavisnosti od njegove namene. I na kraju, biljke sa svojim brojnim funkcijama će uneti poseban kvalitet u životnu sredinu, sa svim onim prednostima koje ima život u prirodi. Biljke su živi materijal koji raste, menja se i u stalnoj je interakciji sa sredinom i drugim živim organizmima. Promene biljaka koje nastaju usled njihovog rasta, razvoja i fenoloških faza stalan su izvor raznovrsnosti i interesovanja. Taj proces njihove izmene je nešto što ipak ne možemo u potpunosti da predvidimo. Razvojni ciklusi biljaka jako variraju u zavisnosti od vrste, klimatskih uslova itd. Zato je neophodno poznavati osnovne osobine biljaka kako bismo mogli adekvatno da ih ukomponujemo u zajednicu i da bi izbegli na pr. da neka agresivna vrsta uguši susednu, koja se sporije razvija. Mlad zasad, odnosno tek izveden projekat zahteva brižljivo održavanje i negu, ali i korekciju samog projekta u prvim godinama dok se ne uspostavi stabilna zajednica koja i formom potpuno podržava prvobitan projekat.
Biljke, soliterno ili u grupi, definišu prostor ispod, između i oko njih samih. Znači biljke su živi građevinski materijal koji se koristi za ostvarivanje forme i funkcije, slično kao i arhitektonski elementi, ali mnogo suptilnijih karakteristika od bilo kog građevinskog materijala.
Vegetacija može da se koristi za uspostavljanje prostornih granica i regulaciju otvorenosti tj. zatvorenosti prostora kao zidovi, ograde ili bilo koja vrsta vertikalne pregrade. U ove svrhe koriste se žive ograde ili zeleni zidovi. Vegetacija može da preuzme ulogu fona tj. podloge za fokusne elemente, odnosno detalje bilo da ih čine dekorativne biljke ili arhitektonska struktura tj. neki njen deo. Takva vegetacija je strukturalna, odnosno služi za oblikovanje osnovne forme i čije vrste obično imaju karakteristike niske vizuelne energije. Vegetacija koja preuzima ulogu fokusa i detalja koji služe da razbiju monotoniju i izbalansiraju kompoziciju podrazumeva izrazito dekorativne vrste i vrste visoke vizuelne energije.
Izbor biljnih vrsta i način njihovogkomponovanja treba da su u skladu sa okolnim pejsažom i opštim uslovima sredine. Kada se biraju vrste drveća i šiblja, pored opštih zahteva, treba voditi računa o njihovim dimenzijama u odnosu na vrtni prostor, kao i o željenoj kompoziciji koja će se postići određenim oblicima i bojom drveća I šiblja. Zbog potrebe svetlosti, grupu treba da čine samo nekoliko biljaka, pažljivo odabranih i komponovanih, posebno ako je u pitanju vrt manjih dimenzija.
Pri izboru vrsta za primenu u gradskim vrtovima, osim njihovih estetskih kvaliteta mora se uzeti u obzir i otpornost drveća i šiblja prema dimu I štetnim gasovima.
Vaš komentar