tekstovi

Pejzažna arhitektura

Biljni elementi u vrtu

Biljni elementi su neophodni i vrlo važni elementi u vrtu, pa će se nešto malo više pažnje obratiti na njih. Njima se mogu postići različiti efekti, razdvojiti pojedine funkcionalne zone, zakloniti od nepoželjnih pogleda suseda i prolaznika, naglašavajući na taj način intimnost vrtnog prostora.
Zah­valjujući svojoj velikoj raznovrsnosti, to­kom cele godine daju oblik, boju i mi­ris vrtu, pokazujući neprekidne pro­me­ne u toku svog razvitka. Takođe se mogu for­miranjem otvorenih per­­­spe­k­tiva istaći najinteresantniji delovi okolnog pej­zaža. Upotre­bom razli­či­tih biljnih obli­ka može se istaći neki poseban deo vrta, a zakloniti neki elementi u vrtu koji nisu zadovoljavajućeg izgleda, kao na pr. neprivlačna ograda, zid ili fasada kuće. Odre­đenim rasporedom bilja­ka re­gu­lisaće se osunčanost vrtnog prostora u zavisnosti od njego­ve na­me­ne. I na kraju, biljke sa svojim brojnim funkcijama će uneti pose­ban kva­litet u životnu sredinu, sa svim onim prednostima koje ima ži­vot u prirodi.
            Biljke su živi materijal koji raste, menja se i u stalnoj je interakciji sa sre­dinom i drugim živim organizmima. Promene biljaka koje nastaju usled nji­hovog rasta, razvoja i fenoloških faza stalan su izvor raznovrsnosti i inte­re­sovanja. Taj proces njihove izmene je nešto što ipak ne možemo u pot­pu­no­s­ti da predvidimo. Razvojni ciklusi biljaka jako variraju u zavisnosti od vrste, klimatskih uslova itd. Zato je ne­ophodno poznavati osnovne osobine biljaka kako bismo mogli adekvatno da ih uko­m­po­nujemo u zajednicu i da bi izbegli na pr. da neka agresivna vrsta uguši susednu, koja se sporije razvija. Mlad zasad, odnosno tek izveden projekat zahteva brižljivo odr­ža­vanje i negu, ali i ko­rek­ciju samog projekta u prvim godinama dok se ne uspostavi sta­bilna zajedni­ca koja i formom potpuno podržava prvobitan projekat.
 
            Biljke, soliterno ili u grupi, definišu prostor ispod, između i oko njih sa­mih. Znači biljke su živi građevinski materijal koji se koristi za ostvarivanje for­me i funkcije, slično kao i arhitektonski elementi, ali mnogo suptilnijih ka­rak­te­ristika od bilo kog građevinskog materijala.
            Vegetacija može da se koristi za uspostavljanje prostornih granica i regu­la­ciju otvorenosti tj. zatvorenosti prostora kao zidovi, ograde ili bilo koja vrsta ver­ti­­kal­ne pregrade. U ove svrhe koriste se žive ograde ili zeleni zidovi. Vegetacija može da preuzme ulogu fona tj. podloge za fokusne elemente, odnosno detalje bilo da ih čine dekorativne biljke ili arhitekton­ska struktura tj. neki njen deo. Takva ve­ge­ta­ci­ja je strukturalna, odnosno služi za oblikovanje osnovne forme i čije vrste obi­čno imaju karakteristike niske vizuelne energije. Vegetacija koja preuzima ulogu fo­kusa i detalja koji služe da razbiju monotoniju i izbalansiraju kompoziciju pod­ra­zumeva izrazito dekorativne vrste i vrste visoke vizuelne energije.
            Izbor biljnih vrsta i način njihovogkomponovanja treba da su u skladu sa oko­lnim pejsažom i opštim uslovima sredine. Kada se biraju vrste drveća i šiblja, pored opštih zahteva, tre­ba voditi računa o nji­ho­vim dimenzijama u od­nosu na vrtni pros­tor, kao i o željenoj kompo­zi­ciji koja će se postići određenim oblicima i bojom drveća I ši­b­lja. Zbog potrebe svetlosti, grupu treba da čine samo nekoliko biljaka, pa­ž­­lji­vo odabranih i kompo­novanih, posebno ako je u pitanju vrt manjih dimenzija.
            Pri izboru vrsta za primenu u gradskim vrtovima, osim njihovih estet­skih kva­­liteta mora se uzeti u obzir i otpornost drveća i šiblja prema dimu I štetnim gasovima.
 
           

Da li Vam je ovaj članak pomogao?

Tekući rating: 7.1538

Vaš komentar

Ime
E-mail (ne prikazuje se)
Komentar

Prijavite se na naše e-mail izdanje.

Vaša e-mail adresa: